ZORAN BARIŠIĆ: POGLED NA INOVACIJE S MEĐUNARODNE KONFERENCIJE U STOCKHOLMU

01.09.2015




„Kako inovacije utječu na okruženje i istodobno okruženje na inovaciju iz perspektive neovisnog inovatora pojedinca?“, ovako bi se u jednoj rečenici mogla opisati Međunarodna konferencija o inovacijama i Kongres Svjetske federacije nacionalnih organizacija inovatora IFIA koji su pod zajedničkim nazivom „Pogled na inovacije“ održani 25. i 26. kolovoza ove godine u Stockholmu.

Sam izbor Stockholma kao mjesta održavanja nije slučajan. Naime, Švedska asocijacija inovatora najstarije je organizirano udruženje inovatora na svijetu! Osnovana je daleke 1886. godine ili, kako sami Šveđani vole reći, u godini kad je osnovana i Coca Cola.

Premda po broju sudionika nevelika, konferencija je organizacijom i aktualnošću te izborom tema i razinom izlaganja nadmašila većinu sličnih koje su u skorije vrijeme održane na istu ili sličnu temu (a ova tvrdnja proizlazi iz iskustva autora ovog teksta).



Prvog dana u uvodnom izlaganju predsjednik IFIA-e, Alireza Rastegar podsjetio nas je na misiju i viziju ove organizacije i ukratko prošao kroz njenu povijest, fokusirajući se ipak više na budućnost, nego li na prošlost.

Orjan Strandberg, predsjednik Asocijacije inovatora Stockholma, diskutirao je, na pomalo neobičan i alternativan način, oko problematike inovatorstva, proširivši poznate tematske okvire novim promišljanima i viđenjima, primjerice (ne)postojećom korelacijom uspjeha u školi ili mladenačkom disfunkcionalnošću s dokazanom kreativnošću i inovativnošću poznatih imena kroz povijest. Izvan uobičajenih stereotipa bilo je i njegovo predavanje o fiziološkim procesima koji uvjetuju kreativnost s medicinskog stanovišta.

Dr.sc. Cristoph Bartneck s Novog Zelanda pokušao je objasniti neuspjeh akademske zajednice u produkciji inovacija, navodeći konkretan podatak za jednu od prosječnih R&D zajednica gdje je, u promatranom razdoblju, 2000 znanstvenika i istraživača produciralo 15-tak inovacija od kojih su samo 2 licencirane (komercijalizirane). Zanimljivo je da je ta ista zajednica istodobno publicirala preko 1500 znanstvenih članaka, čija je korist, s obzirom na to utrošena sredstva, dvojbena!
Društvo, u pravilu, ne razumije i ne prepoznaje inovatora kao pojedinačnu individualnost, koja bez tog istog društva, na žalost, ne može egzistirati. Odnos društvo – pojedinac, bila je i ostala jedna od vječitih tema filozofskih sučeljavanja budući da svako društvo guši individualnost (osobito onu superiornu). Cristoph nadalje tvrdi, kada je riječ o znanosti, da je postojeći IPR (zaštita intelektualnog vlasništva) sustav neprimjeren i često neprimjenjiv, jer R&D institucije nisu kompanije, a postojeći sustav zaštite ograničava slobodnu razmjenu i kolanje ideja kao glavne pokretače inovacija. Iznio je i još jedan zanimljiv podatak koji se odnosi na statistiku dodijeljenih Nobelovih nagrada za fiziku. Ista pokazuje, da je velika većina (80%) dodijeljena za fundamentalna (čitaj znanstvena) otkrića, a manje za inovacije, u koje, po definiciji, otkrića ne spadaju.



Svjetsku organizaciju za intelektualno vlasništvo – WIPO, predstavio je Marco Aleman jedan od direktora organizacije i to izlaganjem o postojećem IPR sustavu, naglašavajući važnost istog u inovacijskom procesu.

Neplanirano, Hakan Bayram iz Turskog patentnog instituta, predstavio nam je ABDER (Anatolian Inventions Inventors Association), novu punopravnu članicu IFIA-e i njihov prvi sajam inovacija, „Istanbul International Inventions Fair ISIF 2016“ koji će se, pod pokroviteljstvom IFIA-e, održati od 3. do 6. ožujka 2016. godine. O ovom projektu još će biti riječi, budući da je turski organizator zatražio partnerstvo i mentorstvo Udruge inovatora Hrvatske u organizaciji i provedbi ovog ambicioznog pothvata.

Vrlo zapaženo izlaganje održao je dr.sc. Christian Sandstrom, profesor na švedskom Chalmers University of Technology. Njegovo istraživanje i zaključci bazirani su na statistikama provedenim u Švedskoj. Tako primjerice od 1950. godine zaposlenost u privatnom sektoru u Švedskoj stagnira u apsolutnom broju, dok je rast zabilježen jedino u javnom sektoru. U promatranom periodu produkcija inovacija statistički je podijeljena na sljedeći način: 47% velike kompnije, 33% poduzetnici (inovatori individualci), a samo 20% otpada na R&D (uglavnom sveučilišta). Posljedično svojim istraživanjima, Christian je iznio nekoliko, ako ne revolucionarnih, onda vrlo interesantnih, tvrdnji. Prva je nova definicija inovacije koja glasi prilično avangardno: „Inovacija je novo ili postojeće znanje pretvoreno u novac“. Izveo je niz zaključaka od kojih valja istaknuti sljedeće:

  • Konfuzne politike poticanja inovacija rezultiraju u pravilu ograničenim rezultatima

  • Inovatori kreiraju dodanu vrijednost usredotočeni na svoje komparativne prednosti (koje bi im politika morala osigurati)

  • Poduzetnici, kao glavni partneri inovatorima, uglavnom se oslanjaju na vještine radije nego na teoretska znanja te im je najčešće nebitno je li nešto znanstveno ili stručno neutemeljeno.



Tijekom Konferencije vidljivo je bila istaknuta kutija
sa „Dalijevim“ satom simbolizirajući (ne)uređenu
i neodgovarajuću paradigmu u koju društvo smješta
inovatore, zanemarujući pri tome činjenicu,
da oni u njoj niti jesu, a još manje bi željeli biti…, sat?
Pa, možda je krajnje vrijeme da to politika konačno shvati!

Bitne pretpostavke za pojavu inovacija po njemu su sljedeće: vladanje tehničkim znanjem, poznavanje tržišta, autonomija djelovanja i financijska podrška.
Na panelu, organiziranom nakon Konferencije, Christian je, komentirajući sveučilišnu zajednicu, poentirao na pomalo (ne)očekivan način rekavši: „Najveća vrijednost univerziteta u poticanju inovacija su zapravo školovani i motivirani studenti!“

Drugog dana skupa održan je Kongres IFIA-e. Dnevni red kongresa nije se bavio tekućim organizacijskim problemima, kojih je u proteklom razdoblju inauguracije novoizabranog čelništva bilo i previše. Dakako, na marginama Kongresa, bilo je prilike za niz neformalnih susreta.

Kongres je otvorio predsjednik IFIA-e, Alireza Rastegar podsjetivši nas na opće vrijednosti i društvenu korist inovacija te je naglasio smjer kojim će IFIA kročiti u doglednoj budućnosti. U tom smislu spomenuo je i projekt osnivanja IFIA Technology Transfer Centre (TTC) u Švedskoj, namijenjenog inovatorima pojedincima. Budući da je ovaj projekt u začetku, detalji su još u razmatranju.

Vivi Aakjaer, predsjednica danske asocijacije inovatora, nadahnuto (i pomalo emotivno) ispričala nam je svoja iskustva poduzetnice-inovatorice i kako je njezin trnovit put do uspjeha (negativno) utjecao na njezinu obitelj. Ovaj aspekt, premda iznimno važan, rijetko je u fokusu foruma koji se održavaju na temu inovacija.

Bola Olabisi, voditeljica „Global Women Inventors and Innovators Network“, (Globalne asocijacije žena inovatorica) govorila je na temu specifičnih problema koje muče inovatorice. Temeljem prikupljenih iskustava zaključila je da su ženske udruge, za razliku od drugih, znatno žilavije u preživljavanju i samoodrživosti, jer nedostatno financiranje nadoknađuju viškom entuzijazma.



„Kreativnost i mladi“ tema je koju je elaborirao Winfried Sturm, umirovljeni predavač i edukator koji je cijeli radni vijek posvetio poticanju kreativnosti populacije mladih u Njemačkoj. Motiviranje mladih u razvoju kreativnosti od najranijeg doba je imperativ. Premda je kreativnost urođena, treba je razvijati, tvrdi Winfried, a kao primjer dobre prakse navodi iskustvo Južne Koreje.

Kako je to već uobičajeno, na kraju kongresa prihvaćena je zajednička povelja s pet (za ukus izvjestitelja s lica mjesta pomalo ekstremnih) (pre)poruka:

  • Traži se jasna razlika u definiciji znanstvenika i inovatora. Znanstvenici nisu po definiciji i inovatori. U tom smislu traži se i snažnija potpora i relokacija namjenskih poticaja prema inovatorima pojedincima, koji bi trebali biti nositelji industrijskog napretka.
  • Treba snažnije prepoznati i priznati položaj poduzetnika kao ključnog partnera inovatorima u realizaciji inovacija.
  • „Triple Helix“ koncept je zapravo teza koja nije zaživjela u praksi te bi trebala biti odbačena kao temelj inovacijskih strategija.
  • Traži se snažnije prepoznavanje i priznavanje napora te rezultata žena inovatorica koje su u svakom smislu ravnopravne inovatorima muškarcima.
  • Upućuje se apel Nobelovom komitetu za reviziju kriterija dodjele nagrade za fiziku koji bi trebali više uzimati u obzir inovatore kao moguće laureate, a sve u duhu Nobelovog testamenta.

  • Organizacije koje su sponzorirale događanja u Stockholmu navedene su redom uz napomenu da je IFIA dijelom sponzorirala i aktivno učešće predstavnika UIH-a na ovom skupu.



    I na kraju, neka ostane zabilježeno (ne bez ponosa!) - kao metafora idealnog inovatora, više je puta spomenut, ni više ni manje, Profesor Baltazar, poznati lik iz Zagrebačke škole crtanog filma.

    Piše: Zoran Barišić, član Izvršnog odbora Svjetske federacije nacionalnih organizacija inovatora (IFIA EXCO)

    Linkovi


    Kontakti

    Udruga inovatora Hrvatske
    Dalmatinska 12 10 000 Zagreb
    Tel: +385 1 4886 540
    Fax: +385 1 48 46 433
    E-mail: uih@inovatorstvo.com
    OIB:69872404259