Globalizacija počinje u vlastitoj sredini – Teško će ijedan proizvod postati svjetski ako ga vlastita sredina ne prihvati.
U novije vrijeme čine se znatni napori da se unaprijedi kvaliteta i konkurentnost hrvatskih proizvoda na domaćem ("kupujmo hrvatsko") i na svjetskom tržištu. Brojni pokazatelji, od kojih je najupečatljiviji izrazito nepovoljan odnos vrijednosti uvoza i izvoza (2:1), jasno pokazuju da smo još uvijek daleko od željenih rezultata. Komercijalizirane inovacije "najhrvatskij" su proizvod koji možemo ostvariti na našem tržištu i pitamo se kad će hrvatsko gospodarstvo doista u inovacijama naših autora prepoznati taj domaći najkvalitetniji proizvod ljudskog uma i primijeniti ga u svom razvoju. Domaće ideje treba komercijalizirati poglavito u vlastitoj sredini i na taj način stvarati svjetski prepoznatljive hrvatske proizvode, kao što su VEGETA, CEDEVITA, SUMAMED i druge.
Nažalost, iskustvo nam govori da uz časne iznimke hrvatsko gospodarstvo vrlo malo koristi domaću pamet u vlastitom razvoju te zbog toga treba stvoriti uvjete koji će omogućiti susret inovatora i gospodarstvenika.
Naši ljudi stvaraju ne samo inovacije, koje komercijalizirane mogu biti roba, konkretan proizvod na tržištu i obogatiti komercijalnu ponudu proizvođača ne samo na hrvatskom tržištu, već i nove tehnološke postupke i tehnologije koji se mogu primijeniti u postojećim tehnološkim procesima.
Inovacije će se najprije i najlakše, pa i komercijalno, potvrditi u obrtništvu, u malom i srednjem poduzetništvu. Omogućiti inovatoru realizaciju inovacije i realizaciju ideje do stvarnog gospodarskog učinka temeljni je cilj ovoga programa. Povezivanjem inovatora koji su uložili u razvoj ideje i novog proizvoda s poduzetnicima u malom gospodarstvu možemo postići bolje rezultate poslovanja. Bez novih ideja, inovatora, bez znanja, bez uključivanja u svjetske tijekove tehnologije, i u aktualno stanje znanosti, nije moguće koncipirati budući gospodarski razvoj Hrvatske.
Gledajući aktivnosti naših inovatora kroz povijest, rezultati koje je Hrvatska ostvarila daleko nadmašuju njezinu veličinu i po tome je svrstavaju u najviši rang zemalja koje se mogu pohvaliti inovativnim rješenjima.
Ako svijet prepoznaje Hrvate kao inventivan narod, što potvrđuju mnogobrojna priznanja i značajni poslovni kontakti naših inovatora s poslovnim ljudima u svijetu, doista je potrebno učiniti sve kako bi se inovatorstvo podržalo i što bolje motiviralo. Naši su inovatori posljednjih petnaest godina na međunarodnim izložbama u Europi i izvan nje dobili niz priznanja, mnogi su uspostavili i poslovne kontakte s inozemnim partnerima. Od 1990. do konca 2004. na međunarodnim izložbama inovacija, novih tehnologija i proizvoda Hrvatska je predstavila više od 600 inovacija. Od toga je gotovo 35% bilo komercijalizirano u Hrvatskoj u vrijeme izlaganja, 25% ih je bilo u fazi nulte serije i kasnije su postale komercijalni proizvod, a ostale su bile na razini ideje, modela ili prototipa. Nažalost, malo je od ovih posljednjih razvijeno dalje.
Unatoč tome svjetske izložbe inovacija na kojima su prisutni naši inovatori nisu u pravilu donijele željene komercijalne rezultate. Pojedini su inovatori ostvarili poslovne kontakte i suradnju s inozemnim trgovcima ili proizvođačima te plasirali svoje inovacije na inozemnim tržištima. Od tog pravila izuzimamo poslovne rezultate tvrtki kao što su Pliva, Chromos, Končar koje su sa svojim inoviranim proizvodima ili tehnologijama svoju prisutnost na inozemnim tržištima gradile godinama, a sudjelovanje na izložbama inovacija bila je još jedna provjera inovacija i stjecanje relevantnih referenci. Stoga program potpora za sajmove treba okrenuti inovatorima – poduzetnicima koji su svoje inovacije već komercijalizirali te su za njih interesantni ciljani sajmovi.
Država i inovatori
Od države inovator traži potporu za pokretanje posla.
Problem kod takvih zahtjeva je samo jedan – tko će kupiti inovaciju?
Evidentno je da inovatori ne znaju i nisu istražili ni potencijalne kupce, ni potencijalne proizvođače. Njihovo istraživanje tržišta svodi se uglavnom na pretpostavke.
Inovacija je novi proizvod, a prema svim ekonomskim kategorijama uvođenje novog proizvoda na tržište je dugoročan, mukotrpan i razvojni proces od najmanje 10 godina, koji zahtijeva velika ulaganja u ispitivanje tržišta, alate, marketing i ateste.
Od inovatora se očekuje sposobnost da uspostavi organizaciju za ostvarivanje svojih ideja, prepozna i iskoristi poduzetničku priliku, razvija tržišno zanimljivu i izvodljivu ideju, ulaganjem vremena, napora, novaca i u konačnici ostvari vrijednost. Jesu li oni na to spremni?
Dugogodišnje iskustvo autora govori da postoje četiri skupine inovatora:
Iskustva na poticanju inovacija u susjednim zemljama te Europskoj uniji nisu zanemariva, no moramo uzeti u obzir da su te države započele s razvojnom politikom, mjerama i sustavnom edukacijom prije mnogo godina.
Udruge inovatora – čimbenik povezivanja
Čini se da upravo udruge inovatora u pojedinim urbanim, odnosno proizvodnim sredinama mogu biti povezujući čimbenik između državnih institucija, poslodavaca i/ili poduzetnika i inovatora pojedinca. Danas je broj udruga inovatora relativno malen i daleko je od toga da obuhvaća sve županije i važnija gospodarska središta. Važan zadatak Udruge inovatora Hrvatske je jačanje pokreta inovatora kroz pomoć u boljem organiziranju i unaprjeđenju aktivnosti postojećih udruga i poticanje osnivanja novih udruga inovatora.
Neosporno je da u pokret inovatora treba uključiti brojne znanstvene i stručne djelatnike te mlađe naraštaje inovatora koji žele autorizirati svoja kreativna rješenja i naučiti štititi intelektualno vlasništvo (patentna zaštita, know-how, zaštita obličja i sl.). Priprema se organizacija patentnih radionica i stručnih predavanja za srednje strukovne škole i pojedine udruge inovatora. Jedan od ciljeva je da se kroz stručni rad s inovatorima pospješi zaštita pojedinih rješenja te stvore preduvjeti za njihovu uspješnu komercijalizaciju, što najčešće dovodi i do stvaranja novih radnih mjesta. Osobito je važno da se na županijskim i gradskim razinama prepozna nužnost postojanja udruga inovatora kao jezgre inovatorskog pokreta te da se one podrže i moralno i materijalno.
U takvom ozračju otvaraju se široke mogućnosti za oblikovanje projekata koji će pridonijeti razvoju novih konkurentnih proizvoda i tehnoloških postupaka, poboljšanju organizacije rada, rješavanju ekoloških problema te na kraju pridonijeti i povećanju izvoza, odnosno smanjenju uvoza.
Kroz natječaj inovacija Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva inovatorima se dodjeljuju bespovratna poticajna sredstva za zaštitu industrijskog vlasništva, izradu ili ispitivanje prototipa, izlaganje inovacija na domaćim i međunarodnim izložbama te sufinancira postupak dovođenja inovacije do tržišnog proizvoda.
Unatoč problemima, Udruga inovatora Hrvatske u okviru Hrvatske zajednice tehničke kulture svake godine provodi više od 25 programa, realizacijom kojih omogućuje dijelu svog članstva iz 30-ak udruga da inovacije predstave javnosti i da autori dođu u kontakt s poslovnim ljudima.
Strategije inovacija
Razvoj na gospodarskom planu teći će onoliko uspješnije koliko se kompleksnije primjenjuje suvremeno znanje – licencije, patenti, autorska prava itd. Oslanjanje isključivo na znanje kupljeno u inozemstvu vodi u tehnološku ovisnost, dok razvoj na osnovi isključivo vlastitoga znanja vodi u zaostajanje na gospodarskom planu, s obzirom na ograničene mogućnosti znanstvene osnovice jedne male zemlje. Izuzetno je važno poticati domaće stvaralaštvo radi djelotvornije neutralizacije opasnosti od potpune tehnološke kolonizacije. Na tom području moraju se maksimalno primjenjivati marketinška načela.
S marketinške koncepcije poslovanja strategiju inovacija dijelimo na:
Ofenzivna strategija temelji se na velikim ulaganjima u istraživačko-razvojnu djelatnost, na kontinuiranom lansiranju novih ili poboljšanih proizvoda, na očuvanju vodeće tržišne pozicije u određenoj proizvodnoj grani. Inventivno-inovacijski proces završava komercijalizacijom, pri čemu se rezultati istraživanja i razvoja patentiraju, a time se može postići veći dohodak, odnosno profit. Karakteristika ofenzivne strategije ogleda se u jakoj povezanosti bazičnih znanosti s tehnološkim programom, pa i fundamentalna su istraživanja dragocjeno sredstvo za primjenu novog znanja u tehnološkim procesima. Uspjesi spomenute strategije temelje se i na ulaganju u visokostručne kadrove, zapošljavanju novih stručnjaka, uključujući i doktore znanosti. I stimulacija i motivacija zaposlenog osoblja (osobito visokostručnih kadrova) vrlo su važni čimbenici napretka te ekspanzije, uz tijesnu povezanost marketinga s istraživačko-razvojnim područjem.
Defenzivna strategija inovacija diktira trgovačkom društvu da reagira na tržišnu situaciju s obzirom na konkurenciju, razvoj, tehnička dostignuća, ali pri tome neće ulaziti u veći rizik kod istraživačko-razvojnih ulaganja, ne bori se za vodeću tržišnu poziciju, nego traži mjesto na „sredini“. Zbog takve strategije prema tehničkim inovacijama može se dogoditi da inovatore nadvlada ili prestigne na tom području ofenzivna konkurencija, ponajviše zbog kratkoročne orijentacije u istraživačko-razvojnom radu.
Zavisna strategija tehničkih inovacija može se primijeniti kao kooperacija s nekim većim tvrtkama u obliku satelitske uloge, pa u takvim prilikama kupac već uz narudžbu dostavlja i tehničko-tehnološku dokumentaciju. Nakon nekog razdoblja takva poslovna strategija dovodi do integracije s vodećim poduzećem.
Tradicionalna strategija tehničkih inovacija susreće se u onim poduzećima u kojima nema dovoljno znanstveno-istraživačkih kadrova, osim toga, vlada lokalni monopol neke proizvodnje, postoji obrtnički mentalitet, a promjene u asortimanu podložne su u mnogim slučajevima modnim zahtjevima. Za takvim proizvodima postoji dovoljna potražnja (npr. individualna investicijska oprema), ali nema afiniteta za inventivno-inovacijske procese.
Izbor strategije tehničkih inovacija ovisi o raspoloživim resursima, stanju konkurencije, razini znanosti i tehnike, broju tehničko-tehnoloških kadrova itd. Univerzalan recept za izbor strategije inovacija ne postoji. Zbog toga se strategija inovacija mora temeljiti na poticanju i financiranju znanstveno-istraživačkog rada kao izvora tehničko-tehnoloških inovacija, bilo to na razini tvrtke, grane, države ili čak zajednice nekih država. Orijentacija na kupnju tuđeg znanja u obliku licencija, know-howa i sl. nije opravdana, osobito ako se gleda dugoročno, pa i strategijski. Organiziranjem učinkovite informacijske službe, koja uključuje evidenciju domaćih i stranih inovacija, mogu se kopirati ili modificirati sve nezaštićene tehničko-tehnološke inovacije i time u praksi pratiti svjetsko stanje tehničkog napretka.
I umjesto zaključka utvrdimo sljedeće:
Inovacije će se, najprije i najlakše, pa i komercijalno, potvrditi u obrtništvu i u malom i srednjem poduzetništvu. Omogućiti inovatoru realizaciju inovacije i omogućavanje realizacije ideje do stvarnog gospodarskog, kao onom bitnom segmentu koji će pomoći u podizanju ukupne tehnološke razine, implementaciji intelektualnih rješenja i time pridonijeti ukupnom ubrzanom razvoju malog i srednjeg, ali i onog velikog poduzetništva, temeljni je cilj ove knjige. Povezivanje inovatora, koji su doista uložili u razvoj jedne ideje i novog proizvoda, s poduzetnicima u malom gospodarstvu, možemo postići još bolje rezultate poslovanja. Bez novih ideja, inovatora, bez znanja, bez uključivanja u svjetske tijekove tehnologije, i u aktualno stanje te znanosti, nije moguće koncipirati budući gospodarski razvoj Hrvatske. U tom pogledu, vrlo je bitna aktivnost svih inovatora, a Hrvatska je u povijesti imala u tome vrlo značajne rezultate.
Usporede li se ti rezultati sa stvarnom veličinom naše zemlje, možemo uočiti da oni daleko nadmašuju njezinu veličinu i po tome je svrstavaju možda u najviši rang zemalja koje se mogu pohvaliti inovativnim rješenjem.
English
