Institut Ruđer Bošković s infrastrukturom u preko 300 doktora znanosti, kapitalnoj opremi vrijednoj preko 100 milijuna kuna te i iskustvu i referencama u povlačenju EU sredstava vodeći je domaći istraživački i znanstvenici institut. Ova fundamentalno znanstvena institucija u posljednjih se nekoliko godina počela otvarati domaćim gospodarstvenicima, a samo u ovoj godini ugovorili su 22 komercijalna projekta u vrijednosti preko 4 milijuna kuna. O kakvim je projektima riječ, zašto u Hrvatskoj znanost i gospodarstvo u pravilu ne surađuju i kako znanost može pomoći gospodarstvu, pitanja su o kojima smo razgovarali s ravnateljem Instituta Ruđer Bošković dr.sc. Tomom Antičićem.
Kakva je situacija u Hrvatskoj kada govorimo o znanstvenim inovacijama i je li hrvatska znanost konkurentna u svijetu?
Nažalost, nije novost da je inovacijska kultura u Hrvatskoj zapostavljena. Europska komisija u rujnu je objavila izvješća o industrijskoj konkurentnosti EU i zemalja članica, prema kojima Hrvatska pripada četvrtoj skupini zemalja sa skromnom i stagnirajućom ili padajućom razinom konkurentnosti. Također, prema podacima Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo u Hrvatskoj se broj patentnih prijava u tehničkim područjima razdoblju od 2008. do 2012. smanjio za gotovo 40 posto, a pad broja patentnih prijava bilježi se u svim područjima - od kemije i fizike, do svakodnevnih životnih potrepština. Međutim, kvaliteta znanosti nam je još uvijek u plusu s obzirom na uložena sredstva, ali po inovativnosti smo neupitno na začelju Europe. Hrvatska znanost treba jasno definirane kriterije vrednovanja i prema tome raspodjelu sredstava najproduktivnijim znanstvenicima, što će potaknuti kvalitetu znanstvenih istraživanja, a i zapošljavanje doktora znanosti i u gospodarstvu. Naša bi se poduzeća trebala ugledati primjerice na Njemačku koja je u razdoblje krize povećala ulaganja u istraživanje i razvoj u koje je uloženo više od 50 milijardi eura. Također, na razini EU ulaganja u istraživanja i razvoj su se povećala u 2011. za 8,9 posto, prema 6,1 posto 2010. godine. U Hrvatskoj to nažalost nije slučaj.
Odgovara li znanost u Hrvatskoj potrebama domaćeg gospodarstva?
U uspješnim zapadnim zemljama znanost je jako blisko povezana sa gospodarstvom. Kod nas nažalost to nije slučaj, za što ima brojnih razloga. Tu je dakako loše stanje gospodarstva, jer teško je plasirati znanje u ekonomiji s jako malom komponentom visoko-tehnološkog usmjerenja. Tek je 15% doktora znanosti u RH zaposleno u gospodarstvu, a uzmemo li u obzir da je u tom udjelu tek 12% stručnjaka u prirodnim i tehničkim znanostima – situacija ne izgleda dobro. Hrvatska za znanstvena istraživanja i inovacije izdvaja samo 0,76 posto BDP-a što je, ne treba posebno isticati, jako malo uzmemo li u obzir činjenicu da naši susjedi Slovenci izdvajaju oko 1,3 posto, a da je prosjek u razvijenim zemljama oko tri posto. Od postojećih dodijeljenih sredstava, nažalost najveći dio otpada na plaće radi nefleksibilnih zakona o radu, a jako malo ostaje za znanstvena istraživanja. Rezultat je da imamo vrlo malo inovacija i patenata, čak 20-ak puta manje od europskog prosjeka te da smo po udjelu zaposlenih s visokim obrazovanjem na začelju Europe. Tu su između ostalog i demotivirajući zakoni o napredovanju koji ne uvažaju suradnju sa gospodarstvom, te već navedeni demotivirajući zakoni o radu. Rezultat toga je da znanstvenici suviše često i kada mogu, ne surađuju sa gospodarstvom. Zato IRB poduzima brojne konkretne korake kao što je donošenje novih pravilnika koji potiču inovacije, usklađenost planova s brojnim europskim smjernicama i strategijama, nova politika zapošljavanja, jačanje dijelova IRB-a koji idu za komercijalizacijom, dakako u mjeri kojoj to omogućuje iznimno nefleksibilan vanjski sustav. Snaga istraživačkih institucija upravo je u ranoj fazi inovacije, dokazivanju koncepta i tu je puno posla koji treba obaviti da bi proizvod uopće dospio na tržište. U ovoj ranoj fazi znanstvenici imaju potrebna znanja, ekspertize i opremu uraditi ona istraživanja koja tvrtke ne mogu realno napraviti. Znanstvenici se ne smiju bojati privatnika, a poduzetnici moraju prestati percipirati znanost kao nešto neupotrebljivo. Bez kvalitetne fundamentalne znanosti nema ni inovacija ni tehnologija. Bitan je balans. No, da bi se taj balans razvio i održao nositelji politike trebaju osigurati predvidljivo i stabilno okruženje za financiranje i propise o dugoročnim strateškim partnerstvima.
Što je potrebno učiniti da se suradnja znanosti i gospodarstva unaprijedi? Kakvu ulogu tu ima država?
Ekonomska kriza i potražnja u globalnoj ekonomiji znanja intenzivirala je potrebu za strateškim partnerstvima koja nadilaze tradicionalno financiranja pojedinačnih diskretnih istraživačkih projekata. Ovo pretpostavlja da se obje strane uključe daleko izvan konvencionalnih razmjena istraživanja u sklopu pojedinačnih projekata za financiranje. Međutim, to se ne događa ukoliko ne postoji zdravi kontekst, a taj kontekst kroje nositelji politike. Treba naglasiti da samo povećanje financija za znanost neće imati očekivani učinak, jer u isto vrijeme je u Hrvatskoj znanosti suviše raširen sustav uravnilovke u dodjeljivanju projekata, a zakon o radu je strahovito rigidan koji onemogućava profiliranje najpropulzivnijih grana. Zato su iznimno dobrodošle Inicijative koje će disproporcionalno dodjeljivati sredstva za najbolje znanstvenike i najbolja istraživanja, i koje će omogućiti nagrađivanje najboljih znanstvenika na uštrb lošijih. Takav sustav izvrsno funkcionira na zapadu, i nema razloga da kod nas bude drugačije. Dobra je novost da novi projekti Hrvatske zaklade za znanost idu u tom smjeru izvrsnosti.
Mogu li nam od pomoći biti strukturni fondovi i kako ih najbolje iskoristiti?
Mogućnosti koje pružaju Strukturni fondovi su izuzetno važne. To je jedinstvena prilika za više-milijunske i kvalitetne investicije u hrvatsku znanost. Ključno je da takve investicije budu isplative, učinkovite i korisne za gospodarstvo i razvoj društva u cjelini. Upravo zato je izuzetno važno da kapitalne investicije koji će biti moguće kroz strukturne projekte obuhvate ekonomski najperspektivnije dijelove. Strukturne fondove treba maksimalno iskoristiti – oni su povijesna mogućnost za preporod i hrvatske znanosti i hrvatskog gospodarstva. Pri tome je važno ne ponoviti greške drugih EU zemalja iz istočne i južne Europe u čijem se slučaju često išlo u megalomanske i neodržive projekte koji su se oslanjali isključivo na izgradnji zgrada, željeznica i sličnih inicijativa koje su često same sebi bile svrha. Riječ o investicijama koje su provođene bez sustavnog plana razvoja, bez projekta koji su se trebali nadograđivati na postojeće. Umjesto toga, naglasak bi morao biti na stvarnoj samo-održivosti strukturnih projekata, na ulaganjima koje će dugoročno donijeti prosperitet, na ulaganja u istraživanje i razvoj, te u slučaju IRB – a na edukaciji modernog znanstvenog i inženjerskog kadra i pribavljanju kompetitivne opreme. Naša je vlada preuzela i ostvarila brojne inicijative, između ostalog, formiranje klastera konkurentnosti kroz Ministarstvo gospodarstva. Institut Ruđer Bošković član je većine tih klastera i na njima temelji kapitalne strukturne projekte. Međutim, usvajanje i donošenje ključnih strateških dokumenata neophodan je preduvjet za stvaranje pozitivnog investicijskog konteksta.
Koji se projekti trenutno provode na Institutu?
U posljednjih nekoliko godina broj istraživačkih partnerstva između industrije i IRB-a ima pozitivan trend rasta. Ovaj trend velikim dijelom uvjetovan je i sudjelovanjem znanstvenika IRB-a na europskim projektima koji potiču suradnju s malim i srednjim poduzetnicima. Tako su od početka implementacije FP7 programa 2007. godine znanstvenici IRB-a sudjelovali u 33 projekta ukupne ugovorene vrijednosti preko 11 milijuna eura. Uzmemo li u obzir činjenicu da je Hrvatska ukupno do sada ostvarila nešto više od 250 projekta, Institut Ruđer Bošković zauzima zavidno vodeće mjesto u Hrvatskoj. Samo u 2013. godini ugovorena vrijednost komercijalnih projekata iznosila je preko 7 milijuna kuna i to s domaćim tvrtkama poput Podravke, HEP-a, Hrvatskih voda, INA-e, Plive ili HS Produkta, te dodatnih 4,6 milijuna kuna komercijalnim ugovorima s inozemstvom. Do sada su u 2014. godini ugovorena 22 komercijalna projekta ugovorne vrijednosti preko 4 milijuna kuna. Znanstvenici IRB-a aktivni su na četiri projekta koja su ušla u prioritetne liste RH. Upravo se u tim projektima primjenjuje navedeni princip otvaranja znanstvene i istraživačke infrastrukture industriji, posebno u kapitalnim strukturnim projektima IRB-a „Otvorene znanstvene infrastrukturne platforme za inovativne primjene u gospodarstvu i društvu“ (O-ZIP) te inovacijski projekt IRB-a „Međusektorski centar kompetencije za napredne (KET) tehnologije Zagreb“ (CeKKET). Ovi će projekti uvelike odrediti strategiju IRB-a za sljedećih 20-tak i više godina. Upravo pristup koji IRB ima s ovim strukturnim projektima blisko je usklađen s prioritetom EU, to jest pristupom „Smart Specialization“, koji se temelji na povezivanju istraživanja i inovacija s ekonomskim razvojem kroz utvrđivanje regionalnih snaga te primjenom jasne i fokusirane strategije u znanstvenom, administrativnom i komercijalnom sektoru. Hrvatska je u procesu uvođenja ovog principa na nacionalnoj razini i vjerujem da bi im iskustvo koje IRB ima moglo pomoći.
Nedavno ste potpisali suradnju s Udrugom inovatora Hrvatske. Što očekujete od te suradnje?
Kroz Udrugu inovatora Hrvatske želimo uspostaviti jako blizak, svakodnevni i partnerski, kontakt s vodećim inovatorima i inovativnim tvrtkama u RH. IRB zajedno s njima sigurno može ostvariti brojne i gospodarstveno uspješne inovacije. Takva suradnja jedan je od prioriteta IRB-a, a taj prioritet se može puno efikasnije ostvariti kroz formalnu suradnju sa Udrugom inovatora Hrvatske.