INTERVJU PROF.DR.SC. MILJENKO ŠIMPRAGA: INOVACIJE TREBAJU POSTATI TREĆA MISIJA SVEUČILIŠTA

18.11.2014

prof. dr. sc. Miljenko Šimpraga

Sveučilište u Zagrebu najstarije je, najveće, i vodeće sveučilište u Hrvatskoj. Čak 50 posto znanosti i visokog obrazovanja Hrvatske čini upravo ovo sveučilište. Ono je s novom upravom dobilo i svog, u Hrvatskoj prvog, prorektora za inovacije i transfer tehnologije. Znači li to ozbiljniji zaokret Sveučilišta, ali i hrvatske znanosti i visokog obrazovanja u smjeru inovacija i kakvi su planovi Sveučilišta za ove značajne teme govori nam prorektor Sveučilišta u Zagrebu, prof.dr.sc. Miljenko Šimpraga.

Profesore Šimpraga, znači li Vaše imenovanje uistinu zaokret prema onome što se danas smatra ključnim za društveni i gospodarski razvoj – inovacijama?

Siguran sam u to. Naime moj je cilj, a to je i cilj Sveučilišta u Zagrebu, da inovacije postanu treća misija Sveučilišta. Sada se na Sveučilištu bavimo visokim obrazovanjem i znanošću, a u tom trokutu znanja, nedostaje nam treći kut, to su inovacije. Europa na tome već godinama inzistira i radi i svi europski razvojni dokumenti govore o važnosti inovacija.

Moram reći da je prethodna Uprava donijela strategiju istraživanja, transfera tehnologije i inovacija Sveučilišta u Zagrebu. Naša je sada zadaća da tu strategiju provedemo, ali da odemo i korak dalje. Koristim priliku da pohvalim našeg novog rektora gospodina Borasa koji je prepoznao važnost i nužnost ove teme. Značajan dio njegovog izbornog programa prilikom kandidature za rektora bio je posvećen upravo inovacijama i transferu tehnologije tako da nova uprava definitivno daje punu podršku razvoju ovog segmenta na Sveučilištu.

Što ta potpora znači za znanost i visoko obrazovanje u Hrvatskoj?

Prije svega to je otvaranje znanja i iskustva koje Sveučilište ima našem gospodarstvu. Naime Europa je odavno shvatila da je jedino rješenje za gospodarsku stabilnost i napredak, razvoj inovativnih proizvoda i usluga. Europa ima tu sreću da još uvijek ima velikih gospodarskih subjekata koji imaju novca za vlastiti razvoj, no u Hrvatskoj takvi gospodarski subjekti su rijetkost. Gotovo 99% gospodarskih subjekata u Hrvatskoj čine srednji, mali i mikro poduzetnici koji nemaju novca za vlastiti razvoj. Mi sa sveučilišta moramo dati potporu tim poduzećima da razvijaju nove proizvode. Prema tome, mora doći do suradnje sveučilišta i gospodarstva, odnosno transfera znanja i tehnologija sa sveučilišta u gospodarstvo. Uz transfer tehnologije moramo razvijati i akademsko poduzetništvo. Naime, mi nastavnici i istraživači bi, nakon 20-tak godina rada na temeljnim istraživanjima, trebali svoje spoznaje „pretočiti“ i u nove proizvode i usluge. Dakako da to ne možemo raditi svi, ali da se bar 5 do 10 posto nas počne baviti primjenjenim istraživanjima to bi za Hrvatsku bilo dovoljno.

Kako to namjeravate postići? Što je dosad sprječavalo razvoj akademskog poduzetništva?

Problem je bio u tome što, kao i u većini slučajeva u Hrvatskoj, uspjeh nije bio rezultat funkcioniranja sustava, već stvar pojedinaca. Do sada sveučilišni profesori nisu bili motivirani raditi na takvim projektima jer takav rad nije bio priznat u kriterijima za napredovanje. Jedna od mojih zadaća jest upravo uvjeriti nacionalna tijela, prije svega Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje, znanost i tehnološki razvoj da se u pravilnik o napredovanju i kriterijima napredovanja unese i rad na primijenjenim i tehnologijskim projektima. Naime, u Americi i Izraelu, gdje se gospodarstvo temelji na razvoju novih kompanija temeljenih na znanju, ti su elementi vrlo vrijedni u kriterijima za napredovanje. Tu mogu biti nagrade i priznanja na izložbama i sajmovima inovacija, patentne prijave, osnivanje spin off i start up kompanija. Moram napomenuti da to nećemo moći napraviti preko noći. Riječ je procesu koji će trajati možda i 20 godina. Čitava generacija današnjih asistenata, a onda i studenata koji će završiti u znanosti i na fakultetima, morat će znati da će im se rad na primijenjenim projektima vrednovati, pa će biti i motivirani sudjelovati u njima.

Koji su Vam još planovi?

Plan mi je stvoriti Sveučilišnu inovacijsku mrežu. Ideja je na svakom fakultetu izabrati ili prodekana ili pomoćnika za inovacije i transfer tehnologije kako bismo dobili tim ljudi s kojima možemo izravno komunicirati i koji će na svojim fakultetima raditi u ovom segmentu. Hrvatski inovacijski sustav gradi se već 20 godina. Utemeljitelj tog sustava je profesor Juraj Božičević koji je svojevremeno obnašao mnoge značajne funkcije. Njegovim se odlaskom nažalost taj sustav počeo urušavati. Tako, primjerice, ovog trenutka ne postoji linija nacionalnog financiranja tehnologijskih projekata pa sam u proteklih mjesec dana koliko obnašam dužnost prorektora, pokrenuo tu inicijativu.

O kakvoj je inicijativi riječ?

Za početak mi je namjera ponuditi suradnju Gradu Zagrebu s prijedlogom da udružimo sredstva i formiramo zajednički Fond za inovacije i transfer tehnologije kojemu bi končan cilj bio otvaranje novih radnih mjesta. S Gradom smo dosada imali izuzetno dobru suradnju na realizaciji mnogih kapitalnih projekata i uvjeren sam u dobru suradnju i na području inovacija. Nakon eventualne uspješne realizacije na lokalnoj razini, dakle u Gradu Zagrebu, cilj mi je pozvati i Ministarstvo gospodarstva i Ministarstvo poduzetništva i obrta da nam se pridruže kako bismo ponovno stvorili jedan nacionalni fond kroz koji bi se financirali i provodili projekti prema jasnim kriterijima. Nositelji projekata bili bi fakulteti, a jedan od glavnih uvjeta bio bi da partneri obavezno budu poduzetnici. Rezultat takvih projekata mora biti komercijalizacija rezultata projekata odnosno stvaranje novih proizvoda i usluga, a onda i novih radnih mjesta.

Kakva je situacija na Sveučilištu s povlačenjem sredstava iz EU fondova, pritom prvenstveno mislimo na program Horizon 2020?

Sveučilište je dosad primarno apliciralo na velike infrastrukturne projekte kao što je projekt kampusa u Zagrebu. U pripremi je i nekoliko infrastrukturnih projekata poput izgradnje centra za inovacije na Fakultetu elektrotehnike i računalstva. Namjera nam je sada intenzivnije se usmjeriti i drugim fondovima. Do sada su fakulteti sami aplicirali istraživačke projekte i možemo biti izuzetno zadovoljni uspjehom pojedinih sastavnica. No, cilj nove uprave je maksimalno iskoristiti prilike koje fondovi nude, na način da olakšamo fakultetima i apliciranje i dobivanje sredstava stvaranjem tima za europske projekte. Ideja je da pored tekućih zadaća, Centar za istraživanje, razvoj i transfer tehnologije dobije upravo i zadaću usmjeravanja i pomaganja sastavnicama Sveučilišta u dobivanju sredstava iz EU fondova, poglavito iz programa Horizon 2020 za istraživanje i inovacije. U kriterijima dobivanja sredstava iz tog programa jest obveza da fakultet, ukoliko je nositelj, mora imati partnera iz gospodarstva. To je velika prilika za nas da iskoristimo što više vanjskih sredstava za razvoj segmenta primjenjivih istraživanja i inovacija na našem Sveučilištu.

Što je s visokim obrazovanjem? Dugo se govori o tome kako fakulteti ne prate tržište rada, kako studenti izlaze s fakulteta nespremni za rad, a kamoli poduzetništvo. Kako educirati i odgajati proaktivne i inovativne mlade ljude koji već u studentskim klupama mogu biti sudionici razvoja Sveučilišta i društva?

Vrlo je važno da se u studentskoj populaciji potiče i vrednuje kreativnost i inovativnost. Novi gospodarski i društveni izazovi traže nova promišljanja, a prema tome i nove načine obrazovanja. To između ostalog uključuje rad sa studentima u rješavanju konkretnih problema te aktivno uključivanje studenta u rad na projektima. Najnaprednije gospodarske zemlje svijeta od najranije dobi rade s djecom na tom projektnom pristupu, uče djecu rješavanju konkretnih problema, a ne samo učenju činjenica koje većina njih vrlo brzo i zaboravi. Takav pristup obrazovanja bismo i mi trebali imati i spuštati ga na obrazovnoj vertikali sve do vrtića. U nastavne planove svih fakulteta trebao bi ući predmet koji će mlade podučavati poduzetništvu jer to nam sada na mnogim fakultetima nedostaje. Moram ipak reći da je za poduzetništvo, slično kao i za umjetnost, najvažniji talent. Stoga je ključno i ovdje promijeniti kriterije vrednovanja uspjeha, prepoznavati talente, poticati ih te im dati podršku i priliku da svoj talent maksimalno razviju.

S obzirom na sadašnje stanje, potencijale i mogućnosti, kako vidite stanje inovatorstva u Republici Hrvatskoj?

Činjenica je da, ukoliko se gospodarstvo ne pokrene, teško da ćemo uspjeti izaći iz krize, a kamoli da govorimo o nekom značajnijem razvoju gospodarstva. U narednom vremenu svi koji djeluju u Hrvatskoj u području inovatorstva i srodnim područjima, poput Udruge inovatora Hrvatske, moraju raditi na ojačavanju ideje bez koje nema razvoja, a to je ideja inovativnog gospodarstva. To je jednim dijelom i zadaća Sveučilišta, osobito u području osnivanja start up i spin off kompanija. Koliko to može biti uspješno govori primjer jednog sveučilišta koje ima dvije i pol tisuće zaposlenih, a u njihovim spin off tvrtkama radi četiri i pol tisuće zaposlenih. Pogledamo li potencijal našeg zagrebačkog sveučilišta koje zapošljava sedam i pol tisuća osoba i koje ima 75 tisuća studenata, ne treba ni govoriti da bi ovakvim pristupom kroz nekih desetak godina mogli zaposliti 15-ak tisuća osoba. Tako da ja u narednom razdoblju Sveučilište u Zagrebu vidim kao veliko inovacijsko središte s misijom pokretača društvenog i gospodarskog oporavka Hrvatske.

Linkovi


Kontakti

Udruga inovatora Hrvatske
Dalmatinska 12 10 000 Zagreb
Tel: +385 1 4886 540
Fax: +385 1 48 46 433
E-mail: uih@inovatorstvo.com
OIB:69872404259