Dana 31. kolovoza 2023. godine, Vlada Republike Hrvatske donijela je Nacionalni akcijski plan razvoja ekološke poljoprivrede Republike Hrvatske u skladu s inicijativom Europske Komisije, a na temelju Europskog zelenog plana i Europske strategije od polja do stola koji ima za cilj da 25% poljoprivrednih površina do 2023. godine postanu ekološke poljoprivrede površine.
Ekološka poljoprivredna površina podrazumijeva onu površinu koja se koristi u ekološkoj proizvodnji, na kojoj se poštuju načela, pravila i zahtjevi ekološkog uzgoja te je prošla prijelazno razdoblje za vrijeme kojeg su se počele primjenjivati isključivo prirodne tvari i postupci. Poljoprivredne površine namijenjene ekološkom uzgoju u Europskoj uniji (EU) su kroz godine kontinuirano rasle, kako u apsolutnim, tako i u relativnim iznosima. Tako je ukupna ekološka poljoprivredna površina EU-a 2019. godine iznosila čak 14,6 milijuna hektara (ha), što predstavlja značajno povećanje od 46,09% u odnosu na 9,9 milijuna hektara zabilježenih 2012. godine. Godine 2019. godini, najviše hektara ukupne ekološke poljoprivredne površine namijenjene ekološkom uzgoju imale su zemlje koje spadaju u zemlje s najvećom geografskom površinom, odnosno Španjolska (2.354.916 ha), Francuska (2.240.797 ha) te Italija (1.993.225 ha). S druge strane, najmanje hektara ukupne ekološke poljoprivredne površine za ekološki uzgoj imale su zemlje čiji je geografski teritorij među najmanjima u EU: Malta (55 ha), Luksemburg (5.814 ha) te Cipar (6.240 ha). Hrvatska je u 2019. godini imala 108.127 ha površina pod ekološkim uzgojem što je činilo 7,2% ukupne korištene poljoprivredne površine u Hrvatskoj te godine. No, što se tiče postotka ekološke poljoprivrede površine u EU, godinama prednjači Austrija koja je na nacionalnoj razini već ispunila cilj od barem 25% (25,33%) površine pod ekološkom proizvodnjom koji EU želi ostvariti do 2030. godine, Estonija (22,33%) te Švedska (20,43%). Na donjem dijelu ljestvice nalaze se zemlje s najmanjim udjelom ekološke poljoprivredne površine: Bugarska (2,34%), Irska (1,63%) te Malta (0,47%). Hrvatska se također nalazi u donjem dijelu ljestvice, s udjelom od 7,19% koji je nešto niži od udjela na razini EU-28 (7,92%). Bugarska i Irska bilježe lošije rezultate i u apsolutnim iznosima ekoloških poljoprivrednih površina. Naime, to su jedine države članice koje su u odnosu na 2018. godinu zabilježile pad ukupne površine namijenjene ekološkom uzgoju.
Osnovu za poljoprivrede površine namijenjenih za ekološku proizvodnju čine proizvođači i prerađivači ekološke poljoprivrede. Proizvođač (prerađivač) u ekološkoj proizvodnji je pravna ili fizička osoba koja ekološke proizvode gospodarski proizvodi, prerađuje, odnosno njima trguje, a upisana je u Upisnik ekoloških subjekata u skladu sa Zakonom o poljoprivredi i Pravilnikom o kontrolnom sustavu ekološke poljoprivrede. Godine 2019. najveći broj proizvođača zabilježen u tri zemlje članice koji je rastao kroz čitav navedeni period: Italija (70.561), Francuska (47.196) te Španjolska (41.838), koje su ujedno i zemlje koje su bilježile najveći apsolutni porast površina namijenjenih ekološkoj proizvodnji. Najmanji broj ekoloških proizvođača zabilježen je na Malti (24), u Luksemburgu (105) te u Slovačkoj (802). Što se tiče tog trenda od 2012. do 2019. godine, bitno je istaknuti da je najveća postotna promjena broja proizvođača na razini EU-a od čak 237,2% zabilježena u Hrvatskoj te treća najveća postotna promjena na razini EU-a od 2018. do 2019. godine od 17,8%.
Ekološki uzgoj životinja posebno je važan, jer podrazumijeva uzgoj životinja ponajprije na način da se ispunjavaju posebni uvjeti koji uključuju poštovanje dobrobiti životinja i njihovu prehranu u skladu s prehrambenim potrebama, namijenjeni zaštiti zdravlja životinja i okoliša. U državama članicama EU-a prevladava ekološki uzgoj peradi, ovaca te goveda, dok manjinu ekološkog uzgoja čini uzgoj koza i svinja. U Hrvatskoj je na prvom mjestu ekološki uzgoj ovaca, zatim goveda, koza, svinja i peradi. No, osim važnosti ekološkog uzgoja životinja u EU, on je važan i na razini cijele planete, jer istraživanja Ujedinjenih naroda pokazuju da je svjetsko stanovništvo u stalnom porastu te se predviđa da će do 2050. godine na planeti Zemlji živjeti čak 10 milijardi ljudi, stvarajući do sada neviđenu potražnju za hranom. Pritisak da se sve veća potražnja za hranom podmiri uzrokuje i potrebu za porastom ponude hrane koja zahtijeva povećanje proizvodnih kapaciteta u obliku proširenja obradivog poljoprivrednog zemljišta te povećanja broja uzgojenih životinja i proizvoda životinjskog podrijetla. Usporedno s porastom potražnje za hranom, kroz povijest je rasla i ponuda hrane te je došlo do intenzivnog iskorištavanja poljoprivrednog zemljišta koje je uzrokovalo gubitak prirodnih staništa te je negativno utjecalo na okoliš i bioraznolikost. Stoga je za očuvanje planeta Zemlje i razvoj održivog sustava proizvodnje hrane u svijetu potrebno osigurati proizvodnju visokokvalitetne i zdrave hrane u dovoljnim količinama s niskim utjecajem na okoliš, što se može postići prelaskom na ekološki način proizvodnje. Tako ekološka poljoprivreda dobiva sve značajniju ulogu na globalnoj razini, ali je potrebno djelovati i lokalno te se ovim dokumentom stvaraju temelji za poticanje razvoja ekološke poljoprivrede u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2023. do 2030. godine.
Ekološka poljoprivredna proizvodnja u Hrvatskoj doživjela je kontinuirani trend rasta u posljednjih 8 godina. Navedeno se očitovalo, između ostalog, kroz porast broja registriranih poljoprivrednih proizvođača u RH. Prema podacima objavljenih 2021. godine, broj registriranih ekoloških poljoprivrednih subjekata u Hrvatskoj u 2020. godini iznosio je 5.937, što je povećanje od 7% u odnosu na 2019. godinu. Pregledom broja ekoloških poljoprivrednih subjekata u Hrvatskoj od 2013. do 2020. godine, tijekom razdoblja od 8 godina, vidljiv je kontinuiran rast u prosjeku od 19,38%. Tako je broj ekoloških poljoprivrednih subjekata u Hrvatskoj od 2013. do 2020. godine porastao za čak 232%. Poljoprivredni proizvođači u Hrvatskoj zauzimaju velik postotak od ukupno registriranih ekoloških poljoprivrednih subjekata što potvrđuje podatak da su tijekom perioda od 2013. do 2020. godine prosječno zauzimali 91,54% od ukupno registriranih ekoloških poljoprivrednih subjekata u RH. Podaci o ekološkim gospodarstvima pokazuju da na području RH djeluje 6.372 proizvođača ekoloških proizvoda, među kojima je i 202 prerađivača ekoloških proizvoda. Od 6.372 proizvođača njih 5.081 bavi se biljnom proizvodnjom, 182 bavi se stočarskom proizvodnjom, 1.070 proizvođača bavi se mješovitom proizvodnjom dok se samo 25 proizvođača bavi sakupljanjem samoniklog bilja, 24 pčelarstvom te 12 akvakulturom. Analiza broja proizvođača ekoloških proizvoda po županijama u RH zaključno je 2021.godine da je najviše proizvođača broje Osječko-baranjska (947) i Sisačko-moslavačka županija (501) pri čemu Osječko-baranjska broji gotovo dvostruko više proizvođača od Sisačko-moslavačke županije.
Najmanje proizvođača ekoloških proizvoda broje Dubrovačko-neretvanska (118) i Krapinsko-zagorska županija (125). Može se zaključiti kako je biljna proizvodnja najzastupljenija dok je akvakultura najmanje zastupljena. Kada promatramo broj proizvođača, biljna proizvodnja najzastupljenija je u Osječko-baranjskoj (822), Brodsko-posavskoj (399) i Karlovačkoj županiji (501). Stočarskom proizvodnjom najviše se bave u Osječko-baranjskoj (26), Sisačko-moslavačkoj (26) i Brodsko-posavskoj županiji (18). Mješovitom proizvodnjom (biljna i stočarska) najviše se bave proizvođači iz Ličko-senjske (277), Sisačko-moslavačke (137) i Primorsko-goranske županije (119). Promatrajući kategorije sakupljanje samoniklog bilja i gljiva, pčelarstvo i akvakultura, u svim županijama se svega par proizvođača bavi istima pri čemu se sakupljanjem samoniklog bilja i gljiva najviše bave proizvođači u Primorsko-goranskoj (5), pčelarstvom u Sisačko-moslavačkoj (4) te akvakulturom u Osječko-baranjskoj županiji.
Problemi s kojima se proizvođači susreću u proizvodnji ekoloških proizvoda ističu se visoki troškovi ulaganja i inputa u proizvodnji, nepovoljni vremenski uvjeti, nedovoljni prinosi i nepostojanje zadovoljavajuće alternative kod primjene sredstava za zaštitu bilja i gnojiva. Osim ponuđenih opcija, problemi s kojima se susreće u proizvodnji ekoloških proizvoda ostalog se odnose na kontaminaciju pesticida sa susjednih parcela, nedostupnost ekološkog repromaterijala (sjeme, sadnice, gnojiva, kompost, itd.), nedostatak radne snage, poteškoće s plasmanom proizvoda na tržište, nemogućnost obrane od nametnika i divljači, nedovoljni prinosi, nemogućnost kupnje ekološkog kukuruza za ishranu stoke, visok udio ručnog fizičkog rada, nedostatak skladišnih kapaciteta, usitnjenost površina i nemogućnost dobivanja državne zemlje, itd.
Nacionalni akcijski plan razvoja ekološke poljoprivrede 2023. – 2030. ključni je akt strateškog planiranja za utvrđivanje okosnice razvoja ekološke poljoprivrede i akvakulture u RH u sljedećih sedam godina. Nacionalnim akcijskim planom razvoja ekološke poljoprivrede 2023. – 2030. osim ciljeva i mjera za poticanje razvoja primarne ekološke poljoprivredne proizvodnje i proizvodnje proizvoda akvakulture, definirani su i ciljevi i mjere za podupiranje napretka pratećih djelatnosti prerade i trgovine ekoloških poljoprivrednih proizvoda i proizvoda akvakulture kako bi se potaknulo povećanje potrošnje ekološke hrane u RH. Na taj način želi se zadržati pozitivan trend rasta površina uključenih u ekološku proizvodnju i proizvedenih ekoloških proizvoda u Hrvatskoj, ali i ojačati ostale segmente lanca opskrbe ekološkim proizvodima, a koji obuhvaćaju proizvodnju i preradu, promociju, prodaju i potrošnju ekoloških proizvoda u Hrvatskoj.
Poticanje istraživanja i inovacija važan je element Nacionalnog akcijskog plana razvoja ekološke poljoprivrede 2023. – 2030., jer potiče povećanja svijesti i informiranosti dionika u sektoru ekološke poljoprivrede (posebice kupaca i ekoloških proizvođača) i jača kapacitete tijela u sustavu upravljanja i kontrole ekološke proizvodnje. Kao akt strateškog planiranja usklađen je i s Nacionalnom razvojnom strategijom 2030. Na EU razini usklađen je s ciljevima Akcijskog plana za razvoj ekološke proizvodnje, Europskim zelenim planom, Strategijom „Od polja do stola“ te ostalim relevantnim dokumentima u okviru Zajedničke poljoprivredne politike te Zajedničke ribarstvene politike. Povećavanje inovacije u sektoru ekološke proizvodnje, razvoj novih proizvoda, proizvodnih procesa i tehnologija, jedna je od razvojnih potreba Akcijskog plana. U tom smislu, za daljnji razvoj sektora ekološke biljne proizvodnje, ekološkog stočarstva i ekološke akvakulture, potrebno je pružiti podršku istraživačkim aktivnostima i razvoju inovacija. Uz to, potrebno je staviti naglasak na suradnju znanstvene zajednice s ekološkim proizvođačima na terenu, što će doprinijeti razvoju novih tehnologija i usvajanju novih vještina kod proizvođača kojima će uspješnije konkurirati na tržištu. Jednako kao i u ostalim sektorima, za razvoj gospodarstva potrebno je kontinuirano razvijati nova rješenja i inovacije, stoga je isto potrebno podupirati i u ekološkom sektoru. Navedeno poticanje inovacija u poljoprivredno-prehrambenom sektoru je i horizontalni cilj vizije Strategije razvoja poljoprivrede RH do 2030. godine koja daje veliki naglasak na inovacije kao ključan čimbenik za unaprjeđenje razvoja poljoprivrede. Prema tome, inovacije će biti ključan čimbenik razvoja poljoprivredne proizvodnje koju do 2030. treba povećati za 30%.
Unaprjeđenje istraživanjima, razvoju, inovacijama te korištenje znanja i tehnologija morat će pojačati vezu s visokoobrazovnim i znanstvenim institucijama. Temelj toga čini će razvijanje centara i sustava za učenje, koji će nuditi dugotrajne i kratkotrajne programe obrazovanja i osposobljavanja za specijalizirane savjetnike, s različitim modulima koji će biti prilagođeni potrebama poljoprivrednika. Centar bi bio stjecište znanja kroz dugotrajne i kratkotrajne programe obrazovanja i osposobljavanja savjetnika. Osnovani centri bi ojačali suradnju s gospodarskim sektorom u stočarstvu, poljoprivredi, prehrambenoj industriji te bi koristili projektna i programska sredstava za primijenjena istraživanja, eksperimentalni razvoj i tehnologijske projekte za dobivanje inovativnih proizvoda i usluga u ekološkoj poljoprivredi. Inovacije i prijenosa znanja i tehnologije, sukladno Strategiji poljoprivrede, bili bi dodatni rezultati provedbe temeljnog ili primijenjenog istraživanja kojim bi proširili opseg usluga koje inače nude.
U tom smislu, važno je zaključiti da će inovativni projekti i programi ekološke poljoprivrede, sukladno Nacionalnom akcijskom planu razvoja ekološke poljoprivrede Republike Hrvatske, značajno unaprijediti razvoj poljoprivrede Republike Hrvatske.
English
