TIKA TAKA ili kako smo kroz povijest mjerili vrijeme

14.05.2018

Skoro mi se ukazala prilika posjetiti poznati muzej satova Patek Philippe u Ženevi što me je potaklo odškrinuti vrata u svijet satova, ili bolje rečeno, u svijet mjerenja vremena.

Slikovni rezultat za patek philippe museum geneva

Muzej Patek Philippe u Ženevi

Premda svatko od nas razumije vrijeme i uzima ga zdravo za gotovo, kad ga treba opisati, stvari postaju malo kompliciranije. Univerzalna definicija vremena zapravo ne postoji pa se služimo pomalo lukavim, a katkada banalnim dosjetkama poput sljedećih:

  •          Vrijeme je ono što mjerimo satom (prema Donald Iveyu i drugima)
  •         Vrijeme je ono što sprječava da se sve događa odjednom (fizičar John Wheeler i drugi)
  •          Vrijeme je linearni kontinuum trenutaka (filozof Adolf Grünbaum)
  •          Vrijeme je određeno razdoblje u kojem se nešto događa (Medicinski rječnik)
  •          Vrijeme je kontinuum koji nema prostornih dimenzijama (Encyclopaedia Britannica)

Svaka od ponuđenih definicija čini se prihvatljivom, no niti jedna nije bila potpuno zadovoljavajuća, pogotovo kad su se na „tržištu definicija“ pojavila izvjesna gospoda Max Planck i Albert Einstein koji su razumijevanje prirode vremena dodatno zakomplicirali.  Za potrebe članka kojeg čitate nužna i dovoljna definicija bi bila:

  •          Vrijeme je dimenzija u kojoj događaji napreduju iz prošlosti kroz sadašnjost u budućnost, kao i mjera trajanja događaja i intervala između njih.

Sve životinje osim ljudi žive u neprestanoj sadašnjosti, bez ikakvog osjećaja vremenskih razlika u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Naša svjesnost o vremenu stoga je jedna od najvažnijih ljudskih osobina. Vrijeme je uz materiju, prostor, prirodu i mijenu bilo omiljena tema kako drevnih tako i suvremenih filozofa, a koplja su se lomila uglavnom oko pitanja je li vrijeme linearna ili ciklička pojava? Ima li vrijeme početak i kraj? Ima li vrijeme supstanciju i od čega se sastoji? Kako znamo da vrijeme stvarno postoji i sl.?

U svakodnevici nam je pak daleko važniji sporazum o univerzalnom vremenskom redoslijedu različitih fizikalnih procesa koji imaju međusobno konzistentne vremenske odnose (npr. rotacija Zemlje, frekvencija njihala itd.) što nam, vidjet ćemo dalje, uvelike olakšava život.

Za daljnje razumijevanje ove teme upoznajmo se s još nekoliko definicija:

  •     KRONOMETRIJA je znanost ili umjetnost točnog mjerenja vremena
  •     KRONOLOGIJA je, za razliku od kronometrije, znanost o uređenju događaja u njihovom redoslijedu ili redoslijedu pojavljivanja u vremenu, a uglavnom se koristi za proučavanje prošlosti
  •     HOROLOGIJA se odnosi na mehaničke vremenske uređaje ili satove.
  •     SAT je fizički mehanizam koji bilježi tekući vremenski period, a uglavnom se koristi za preciznije mjerenje vremena i za razdoblja kraća od jednog dana.
  •     KALENDAR je matematička apstrakcija koja se koristi za izračunavanje opsežnih vremenskih razdoblja
    (tj. duljih od jednog dana).

A sada se kronološki usredotočimo na razvoj kronometrije, što mi je od samog početka i bila namjera.

U ovom pregledu neću spominjati tehnologije mjerenja vremena poput pješčanog i vodenog sata (klepsidre), kalibrirane svijeće, atomske i elektroničke satove itd. kako bi više prostora posvetili  čitatelju, pretpostavljam, zanimljivijim mehanizmima.

Prvi alat u mjerenju vremena bilo je sunce, logično, jer su ljudi prvo uočili pravilnost prirodne izmjene dana i noći, a potom i pravilnost  kretanja sunca po nebeskom svodu. Prvi sunčani satovi pojavljuju se, tvrdnje se slažu, u Egiptu oko 3500 p.n.e. a izgledali su  otprilike ovako:

Image result for egyptian sun clock

Egipatski sunčani sat

U našoj kronologiji nikako ne smijemo zaobići i famoznu Antikhyteru, prvo analogno računalo nastalo oko 100-150 g.p.n.e. koje se sastojalo iz 30-tak brončanih zupčanika u drvenom kućištu. Antikhytera je pronađena na potopljenom grčkom brodu, a njezina svrha je otkrivena tek nedavno. Antikhytera je, između ostalog, predstavljala astronomski sat. U korist jedinstvenosti i sofisticiranosti njezine konstrukcije govori podatak da se mehanizmi slične složenosti pojavljuju tek u 13. stoljeću.

 

http://images.mentalfloss.com/sites/default/files/styles/mf_image_16x9/public/antikythera.jpg?itok=nD_hGXsv&resize=1100x619. http://images.mentalfloss.com/sites/default/files/styles/insert_main_wide_image/public/Antikythera_model_front_panel_Mogi_Vicentini_2007.jpg

Antikhytera kao artefakt i njezina suvremena replika

 

Krajem 13. stoljeća poznate su konstrukcije koje su uključivale klatno, utege i jednostavne prijenosne mehanizme, ali bez oznaka sati (brojeva). U modi su tada još uvijek astrolabi, a jedan od poznatijih je onaj princa Asulida iz Yemena. Spomenimo da i danas neke ugledne urarske kuće poput Ulysse Nardin proizvode ručne astrolabe.

Giovanni Dondi dell'Orologio iz Padove izumio je svoj Astrarium 1364. godine, astronomski sat koji je tada smatran svojevrsnim čudom, koje se na žalost nije sačuvao, ali je izgrađena vjerna replika zahvaljujući izumiteljevim detaljnim uputstvima.

Modern reconstruction of Dondi's Astrarium

Kopija Astrarijuma Giovanna Dondija

Prva revolucija u horoligiji dogodila se oko 1410. godine  kada je razvijena opruga u kombinaciji s koničnim vretenom što je omogućilo kompaktnost te pojavu, više manje, prenosivih mehanizama.

Image result for fusee

Spiralna opruga sa koničnim navojnim vretenom

Ovo je omogućilo i pojavu džepnog sata koji je postao popularan tek tijekom vremena Tudora u 16. stoljeću (što se vidi na portretu kralja Henrika VIII.). Prvi džepni satovi imali su samo jednu kazaljku koja je pokazivla sate, dok se kazaljka za minute pojavljuje tek u 17. stoljeću.

Slikovni rezultat za HENRY VIII PORTRAIT WITH POCKET WATCH

Henrik VIII nosi „džepni“ sat oko vrata

Za sljedeću revoluciju u horologiji zaslužan je načelno  Galileo Galilei koji je u crkvi za vrijeme liturgije ugledao svjetiljku koja se ljuljala. To ga je dovelo do zaključka, pogađate, da se njihalo može koristiti za precizno mjerenje vremena.

Galileovu ideju materijalizirao je Christian Huygens, nizozemski fizičar, matematičar, astronom i inovator, koji se smatra jednim od najvećih znanstvenika svih vremena - izumitelj  satnog mehanizma kakvog poznajemo, manje više, sve do danas. On je 1656. godine primijenio slobodno njihalo (klatno) kao mehanički oscilator, kod kojeg vrijeme njihanja ovisi o duljini niti. Do pojave elektroničkih, ti su satovi bili najtočniji te su se zadržali sve do danas. Kako je glavni nedostatak sata s njihalom i utegom to što ne može raditi u pokretu, Huygens je 1674. konstruirao i sat pokretan oprugom s opružnim mehaničkim oscilatorom te  nemirnicom ili treptalom, koji može raditi i u pokretu. Licencirao je izvjesnog Salomona Costera iz Haga da napravi sat prema njegovim zamislima, a uradak je izgledao ovako:

 

 

Christiaan Huygens-painting.jpeg https://smgco-images.s3.amazonaws.com/media/W/P/A/medium_1980_0108__0007_.jpgImage result for huygens escapement

Christian Huygens i njegov satni mehanizam

John Harrison (1693. - 1776.) bio je samouki engleski stolar i urar koji je izumio morski kronometar, dugo traženi uređaj za rješavanje problema izračunavanja zemljopisne dužine. Njegov (doduše prilično nezgrapan) mehanizam revolucionirao je navigaciju i znatno povećao sigurnost  plovidbe.

Slikovni rezultat za john harrison clockmaker

Harrisonov kronometar

1704. godine francuski urar (i hugenot koji se pred pogromom doselio u London) Peter de Beaufré prvi se dosjetio umetnuti dragulj u sat.  Premda je u iole ozbiljnijoj kronologiji horologije ovaj podatak beznačajan, de Beaufre je pokrenuo modni trend u kojem i danas mnogi (imućni) uživaju.

 

1801. francusko švicarski urar  Abraham-Louis Breguet patentirao je tzv. Tourbillon kojem je svrha kompenzacija učinka gravitacije ugradnjom satnog mehanizma u rotirajući kavez. Tourbillon se i danas ugrađuje u skupe satove u najčešće skeletiranoj (prozirnoj) verziji kako bi ljepota i komplikacija bila vidljiva (ne)znalcima, premda je rezultat kompenzacije greške, ruku na srce, upitan i iz današnje perspektive nebitan.

 

https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/8/85/Tourbillon.jpg/200px-Tourbillon.jpg Slikovni rezultat za abraham louis breguet

Mehanizam turbillona                                Breguet

 

Zadržimo se malo na ručnom satu.


Porijeklo ručnog sata dosta je nejasno. Prvi ručni satovi bili su namijenjeni ženama, dok su muškarci koristili džepni sat. Čini se da je jedan od prvih ručnih satova naručen  za kraljicu Elizabetu I. (od strane njenog  miljenika Roberta Dudleya 1571. godine). Sigurno je da je je prvi ručni sat kakvog ga poznajemo danas napravljen za mađarsku groficu Koscowicz od strane švicarskog proizvođača satova (a koga drugog nego) Patek Philippea (oko 1868.). Inače, njihov "Platinum Perpetual Calendar Wristwatch" iz te iste 1868. godine prodan je 2008. za nevjerojatnih 3,1 milijuna dolara!

Premda su ručni satovi, kako rekoh, bili popularni kao modni dodatak kod ženske populacije, na muškoj ruci su se smatrali nepriličnim. Kako sila zakon mijenja, muški ručni satovi pojavljuju se u masivnoj upotrebi tek u vrijeme Prvog svjetskog rata kada je istovremeno trebalo koordinirati početak akcija i držati pušku u ruci, za što su džepni satovi bili prilično nepraktični.

Interesantno je da je u kasnom 18. stoljeću Velika Britanija nametnula porez na svaki sat u upotrebi, čak i u privatnim kućama! Ovaj porez je skoro uništio urarstvo u Britaniji, jer je većina urara bila prisiljena zatvoriti svoje obrte. Srećom, ova bedastoća od poreza trajala je ravno godinu dana.

Neki ljudi jednostavno ne vole spavati dugo. Levi Hutchins bio je jedan od njih. Ovaj 26-godišnji urar, 1787. godine izumio je prvu mehaničku budilicu. Premda je alarm zvonio samo u 4 ujutro, (onako kako je njemu odgovaralo) zabilježeno je da je Levi izumitelj preteče budilice.

Prvi moderni kronometar napravio je Louis Moinet 1816, premda je manje-više uspješnih pokušaja bilo i ranije.

http://i419.photobucket.com/albums/pp273/monochorme/monochrome/Louis%20Moinet/louis-moinet-first-chronograph-02_zpse4723efc.jpg

Kronometar Louisa Moineta

Prvi samonavijajući (automatski) sat izradio je John Harwood tijekom 1923. godine.

Slikovni rezultat za John harwood first self winding clockSlikovni rezultat za John harwood first self winding clock

John Harwood                                                i njegova automatska ura

 

Najskuplji ikad prodan ručni sat bio je 5016A Patek Philippe kupljen na aukciji  2015. godine za 7,3 milijuna dolara.

U  filmovima o Jamesu Bondu Sean Connery nosi Rolex Submariner, dok Daniel Craig nosi Omegu. U Bourneovom ultimatumu Matt Damon nosi TAG Heuer…

Koncept digitalnog sata imao je svoje korijene u poznatom SF filmu  „2001: Odiseja u svemiru“  iz 1968. godine. Redatelj Stanley Kubrick naručio je od tvrtke Hamilton Watch izradu futurističkog (tada još nefunkcionalnog) sata koji će nositi astronauti..
Navedimo da je NASA-in inženjer Peter Dimitroff  Petroff (inače bugarski emigrant) taj koji je bio autor prvog funkcionalnog digitalnog sata (i onog što danas zovemo srčanim monitorom, što je ne manje važno!)

Slikovni rezultat za Dimitroff Petroff

Peter Dimitroff Petroff

I na kraju naše šetnje kroz povijest horologije dolazimo do sata pred kojim svaki „satoljubac“ pada ničice, do svetinje nad svetinjama, svetog Grala u horologiji. Najsloženiji mehanički džepni sat na svijetu, Patek Philippe Caliber 89, sat iznad svih satova, prvi je put sastavljen 1989. godine i ima 1800 dijelova. Razvoj je trajao pet godina, a njegova izrada još četiri. Ima 24 kazaljke i 33 funkcije (ili kako urari vole reći komplikacije) među kojima su, primjerice, termometar i zvjezdani svod. Vrijednost ove ekskluzivne ikone procjenjuje se na iznos od 11 do 25 milijuna američkih dolara, prava sitnica!

Slikovni rezultat za patek philippe calibre 89 

Patek Philippe  Caliber 89

U ovom brzinskom prolazu kroz povijest horologije morao sam, što će mnogi primjetiti, potisnuti vlastiti entuzijazam oko navođenja i drugih važnih osoba i događaja u kronologiji horologije. Ova nepravda je nužna imajući na umu ograničenost medijskog prostora i održivost usredotočenosti zainteresiranog čitatelja.

Svima vama koji bi htjeli nešto više doznati o ovoj temi prporučio bih legendarni „Urarski priručnik“ Josipa Ivankovića čije je prvo izdanje objavljeno još davne 1947. godine.

Slikovni rezultat za josip ivanković urarski priručnik

Na kraju, jedno je sigurno. Mehanički satovi, unatoč manjkavosti osnovne funkcije točnosti u usporedbi s elektroničkim, zasigurno nisu prolazna pojava i ostat će vjeran, da ne kažem intiman pratitelj čovjeku još dugo vremena. Ljepota i smirujuće tiho kucanje satnog mehanizma nekim ljudima su naprosto ovisnost, pa se ne treba čuditi podatku da upravo urari od svih profesija  najduže žive (na suprotnom kraju statistike su novinari!).

Kao što je i prva jutarnja kava nezamisliva bez tiskanog izdanja jutarnjih novina, pogled na „cajgere“ ručnog sata dnevna je rutina koju ne može zamijeniti nikakav zaslon telefona (ma kako pametan bio). Tika-taka, tika-taka…

Zoran Barišić 

Linkovi


Kontakti

Udruga inovatora Hrvatske
Dalmatinska 12 10 000 Zagreb
Tel: +385 1 4886 540
Fax: +385 1 48 46 433
E-mail: uih@inovatorstvo.com
OIB:69872404259