Kreativnost vs. inovativnost

02.02.2018




„... Ono što često nedostaje nije kreativnost u smislu stvaranja ideja, nego inovacija u smislu stvaranja akcija, tj. materijalizacije...". Theodore Levitt

Do sada sam pisao uglavnom o inovacijama i inovatorima povezujući ih prema različitim kriterijima u pretežito povijesnom kontekstu. Pri tom se uvijek radilo o „ozbiljnom“ inovatorstvu kojeg su akteri bili inovatori ili inovatorice u „zreloj“ dobi. Ovo i nije slučajno ako inovaciju definiramo kao kreaciju s dodanom (čitaj tržišnom) vrijednošću što je bitna odrednica, manje-više, svih definicija inovacije. Iz toga se pak lako daje zaključiti da svaka kreacija nije nužno inovacija, ali je zato baš svaka inovacija - kreacija. Kreacija i inovacija su dva različita pojma koju većina ne razlikuje ili im razlika nije bitna. Ova distinkcija između kreacije i inovacije, ma kako se nevažnom na prvi pogled čini, postaje itekako važna kada se ovim pojmovima barata u legislativi, što je druga, da ne kažem ozbiljnija tema.

Na početku bih istaknuo dvije stvari:

1. Treba razlikovati službene od proizvoljnih (mahom popularnih) definicija, ma kako one (ne)točne bile. Primjer koji mi pada na pamet je sljedeći: stoljećima su se ljudi pitali što je to gravitacija? Najbolja definicija gravitacije koju svatko razumije je otprilike: gravitacija je ono što izaziva osjećaj za gore i dolje! Naravno, svaki će se fizičar nasmijati, ali ne može zanijekati da je definicija prilično točna.

2. Kao što sam rekao, mnogi ljudi ne razlikuju naizgled slične pojmove i uzimaju ih kao samo po sebi razumljive što, ruku na srce, i nije neki krimen jer u svakodnevnom životu ovakvo cjepidlačenje je ionako nebitno. Kako bi Mao Ce Tung rekao: nije važno je li mačka crna ili bijela, važno je da lovi miševe!

Gornji uvod je potreban kako bi čitatelj bolje shvatio autorovu tezu, da kada su u pitanju djeca, primarno govorimo o razvoju kreativnosti jer se inovativnost kao nadgradnja kreativnosti pojavljuje tek pri kraju adolescentne dobi kada se kod (većine) mladih javlja psihička, intelektualna pa i gospodarska zrelost.

Naglašavam da su autorova iskustva u radu s djecom ograničena na bavljenje s vlastitom djecom (i unukom), što sugerira skromnost autorove kompetencije, pa daljnja razmatranja čitatelj treba shvatiti više kao zabavu, a manje kao autoritativni sud. Uostalom, poznato je da se svaki Hrvat, koji imalo drži do sebe, smatra autoritetom za nogomet, premda je većina loptu vidjela samo na televiziji!

Predškolska dob


Wilfred Sturm u akciji...

Stručnjaci drže da je kreativnost prirodno usađena svakom djetetu. Problem je kako istu oživjeti i zadržati kao polugu u rješavanju životnih izazova.
Tako Wilfred Sturm, voditelj IFIA mreže mladih, jedan od najznačajnijih svjetskih autoriteta u području poticanja i promicanja kreativnosti mladih (i moj dobar prijatelj) o temi poticanja kreativnosti kod djece kaže: „Kreativnost je urođeni talent vidljiv već u kolijevci, a njeguje se oslanjanjem na bližnje koji nam pružaju sigurnost, ljubav, privrženost i razumijevanje. U razvoju adolescenata najvažniji su promicanje samosvijesti uz toleriranje promašaja koji su očekivani te poticanje razmišljanja izvan uobičajenih okvira. U neiskustvu djece ne treba tražiti ograničavajuće faktore, već naprotiv, bezgraničan izvor potencijala...“

Ugledna stručnjakinja Sue Lively je zgodno sumirala 10 pravila u poticanju dječje kreativnosti, a koja se oslanjaju na teze Nency Beal iznesene u knjizi „The Art of Teaching Art to Children“. Ova pravila mi se za našu svrhu čine primjerenima, premda su za naš tradicionalan „mitteleuropski“ ukus pomalo (pre)avangardna.

1. Pustite djeci da sama odlučuju što će crtati, bojati ili graditi. Osigurajte im potreban materijal, a odluku prepustite njihovoj intuiciji.

2. Nastojte se suzdržati od pretjeranih komplimenata ili kritiziranja. Nije važno što vi mislite o njihovoj kreaciji, važno je što oni misle o svojoj kreaciji.

3. Posebno se suzdržite od vaše interpretacije djetetove kreacije, jer ono što se vama čini da kreacija predstavlja u djetetovoj mašti često predstavlja nešto sasvim drugo.

4. Ako se radi o vizualnom izražavanju, djeci treba dati prazan papir. Bojanke suzbijaju kreativnost jer unaprijed postavljaju konture i pravila kao barijere, te nameću kriterije ispravnog i neispravnog.

5. Oduprite se potrebi „ispravljanja“ djetetovih grešaka. Ne očekujte od djeteta da bude „realistično“, ma što to značilo.

6. Budući da se djeca najčešće vizualno izražavaju, izbjegavajte crtati za njih ili im pokazivati kako nacrtati ovo ili ono.

7. Usredočite se na proces, a ne na rezultat. Pitajte dijete, primjerice, što kani učiniti dalje sa svojom kreacijom: (p)ostaviti je ovdje ili ondje. Tako djeca „kontroliraju“ svoje kreacije.

8. Potičite djecu da sama donose odluke oko rješavanja dvojbi u nastanku kreacije premda će vas tražiti pomoć. Neka će djeca zastati na proučavanju pomagala, a neka u procesu kreacije. Pomoć koju zatraže ne treba im pružati izravno, već razgovorom o nastaloj situaciji i opcijama.

9. Uvijek izražavajte vjeru u djetetovu sposobnost. Budite uz njega dok crta ili slaže kocke...

10. I meni najdraži savjet. Dopustite djetetu da se uneredi (eufemizam za zaprljati) ili napravi nered u kreativnom zanosu!

Očito je da su strpljivost, fleksibilnost i tolerancija bitan čimbenik u poticanju djetetove kreativnosti, a igra osnovna poluga u razvoju djetetove kreativnosti. Ne želeći podcjenjivati struku ili roditelje, moram naglasiti da se u gore navedenim aktivnostima najviše oslanjam na bake i djedove (naravno, kada su na raspolaganju!) kao iskusne ponavljače u životnom ciklusu odgoja djece, jer kako bi mudri Kinezi odgovorili na pitanje zašto imamo djecu? Zato da bismo imali unuke, naravno!

Adolescentska dob

Prelazeći s predškolskog uzrasta na tinejdžerski, još uvijek se držimo poticanja primarno kreativnosti (ili bolje reći kreativnog razmišljanja) kao preduvjeta kasnijoj inovativnosti. Pogledajmo što Laura McClun u svom TED-ED blogu savjetuje kako poticati kreativnost u učionici, opet u 10 (naravno) koraka.

1. Potaknimo učenike da uvijek nose bilježnice (ili notebook) sa sobom, te zapisuju ideje koje im padaju na pamet. „Ako su ideje leptiri, onda je bilježnica mreža…“ kaže ona.

2. Kreativnost se hrani inspiracijom. Izvori inspiracije mogu biti priroda, glazba, umjetnost putovanja,... apsolutno sve. Poticanje znatiželje koja vodi do inspiracije i dalje, osnovna je zadaća u edukacijskom procesu. Ja bih dodao iz vlastitog (učeničkog) iskustva da je najteže izazvati upravo znatiželju, te ovime ujedno zahvaljujem svim onima učiteljima, nastavnicima, profesorima i mentorima koji, ne obazirući se na potplaćenost i podcjenjivački odnos društva, to i postižu!

3. U učionici provoditi zajednička (timska) upoznavanja s novostima. Svijet je prepun pojedinaca koji „izmišljaju“ nove stvari, a sve je to danas dostupno na Internetu: od novih proizvoda, usluga, tehnoloških procesa kako napraviti ovo ili ono, pa sve do platformi koje informiraju o metodologijama vrednovanja ili komercijalizacije inovacija.

4. Uvođenje meditacije u edukacijski proces kao mogućeg alata u cilju postizanja učeničke usredotočenosti može rezultirati kreativnim rješenjima viših razina.

5. Slušanje zabavnih priča o nastanku pojedinih kreacija i inovacija te kako su iste utjecale na svijet oko nas važan je alat u poticanju inovativnosti. Važnost smijeha i životne radosti najbolje je istaknuo Andrew Carnegie kad je ustvrdio: „Tamo gdje ima malo smijeha ima i malo uspjeha!“

6. Pokrenuti „brainstorming“ oko rješavanja pojedinih problema.
Brainstorming je jedan od najvažnijih alata u kreativnom rješavanju bilo kojeg izazova te zaslužuje širu elaboraciju oko tehnikalija provedbe, što će biti jedna od tema budućih autorovih kolumni.

7. Htjeli mi to priznati ili ne, najjednostavnije se kreativno izražavamo u području kulinarstva (ionako se na svim TV programima nakuhava!), pa kad i nemamo neki „sofisticiraniji“ izazov, kreiranje novih recepata ili umjetničko serviranje jela ostaje rezervna opcija.

8. Probajmo s učenicima osmisliti kreativna rješenja za realne izazove. Primjerice: zadnjih godina svjedoci smo intenzivnih (i)migracija. Naročito ih teško podnose djeca. Pokušajmo dizajnirati projekte koji će omogućiti djeci imigrantima savladavanje kulturoloških, jezičnih i drugih barijera te im omogućiti uspješnu inkluziju. Djeca su najbolji autori takvih projekata, jer najbolje razumiju interese i potrebe svojih vršnjaka.

9. Učinimo nešto kreativno svaki dan! - izvrsno je pravilo koje bi trebalo poticati u nastavnim programima. Neka svi vode dnevnike kreativne svakodnevice. Jednostavno jest, a da je lako, nije. Stvaranje kreativnih navika i ponašanja pretpostavka je uspješnom inovatorstvu!

10. U pravilu, teško je navesti učenika da podijeli ili sam realizira vlastite kreativne ideje. Puno lakše ga je ohrabriti unutar odgovarajućeg poticajnog okruženja kakva su primjerice klubovi ili udruge te je osnivanje istih jedna od bitnih u redoslijedu aktivnosti poticanja kreativnosti i inovativnosti.

Zrela faza


Edward de Bono

U moru manje više sličnih izreka vezanih za kreativno razmišljanje kao conditio sine qua non uspješne inovacije, ponudit ću vam jednu koja prilično točno opisuje što jest, a što nije kreativno razmišljanje:

„Kreativno razmišljanje nije talent, to je vještina koja se može naučiti. Ono osnažuje čovjeka povećanjem njegove prirodne sposobnosti, poboljšava timski rad, produktivnost i u konačnici ostvaruje dobit “ Edward de Bono.

U ovoj definiciji de Bono se svjesno dotaknuo inovacije (kao komercijalne kreacije) izrijekom navodeći dobit kao ultimativan rezultat kreativnog procesa. Nadalje, može se zaključiti da u pravilu ne postoje kreativni ili nekreativni ljudi (slično kao kod djece!) već postoje ljudi manje ili više zablokirane kreativnosti.

Za ambicioznije čitatelje, preporučujem pročitati knjigu „Tečaj razmišljanja“ ovog istaknutog mislioca, psihologa, filozofa i inovatora. Na žalost od svih njegovih knjiga na hrvatski je prevedena jedino spomenuta, premda ih je napisao 62.

Kako bi oslobodili kreativnost, a time i inovativnost, postoje nekoliko (i opet 10) de Bonovih trikova:

1. Osmisliti svakodnevne kreativne rutine. Pažljiviji čitatelj prepoznat će ovaj trik kao 9. korak iz prethodnih 10 u poticanju kreativnosti adolescenata (uostalom svi savjetodavci prepisuju jedni od drugih!)

2. Umjesto rutinski treba razmišljati entuzijastično. Strast je uvijek dobra, ukoliko je okrenuta u pravom smjeru.

3. Kad se zapne u rješavanju problema, treba naprasno prekinuti proces i započeti neku drugu, relaksirajuću aktivnostu. Tako blokada obično nestaje.

4. Ako ih previše navire, zabilježite i napravite selekciju ideja i njihovih prioriteta.

5. Postavljajte si prava pitanja! Ona obično započinju sa zašto, kako, što i kada?

6. Podijelite ideje s prijateljima u neformalnim druženjima.

7. Stvorite i koristite okruženje koje vam u kreativnom smislu najviše odgovara.
Primjerice neki ljudi su najkreativniji u određeno doba dana ili slušajući ozbiljnu glazbu ili u određenom prostoru i sl.

8. Umrežite se sa stručnjacima za koje mislite da bi vam mogli pomoći u rješavanju problema, bilo pružanjem svježe perspektive bilo ukazivanjem na konkretna rješenja.

9. Preuzmite rizik! Preuzimanje rizika, premda uvijek predstavlja izlazak iz životne konfort zone, nužno prisiljava na kreativno, neortodoksno razmišljanje.

10. Zaboravite talent! Mnogi pojedinci svoju kreativnost (da ne kažem talent) ne pokazuju jer ne funkcioniraju u odgovarajućem okruženju. Nije problem „nedostatka talenta“, problem je „nedostatak okidača“!




Čitajući ove retke o, za nas, uvijek omiljenoj temi inovatorstva vjerujem da ste već pomalo zasićeni, pa ćemo ovdje zastati. Temu smo sagledali iz jedne, pomalo neobavezne perspektive, a to je za ovo zabavno štivo više nego dovoljno.

Linkovi


Kontakti

Udruga inovatora Hrvatske
Dalmatinska 12 10 000 Zagreb
Tel: +385 1 4886 540
Fax: +385 1 48 46 433
E-mail: uih@inovatorstvo.com
OIB:69872404259