Ivan Bračić

Prije 25 godina, tada pčelar hobist, pokrenuo je mali obiteljski posao. Danas je njegova tvrtka PIP regionalni proizvođač pčelinjih i pčelarskih proizvoda s jednim od najmodernijih pogona u ovom dijelu Europe smještenim u poduzetničkoj zoni Pisarovina. PIP-ovi proizvodi izvoze se u nekoliko zemalja Europe i osvajaju priznanja na sajmovima inovacija diljem svijeta. O počecima tvrtke, njihovom razvoju i inovacijama razgovarali smo osnivačem i vlasnikom PIP-a, dvostrukim Vitezom inovatorstva, Ivanom Bračićem.

Odluku o osnivanju tvrtke PIP donio sam 1989. godine i to s jednim zaposlenikom, sa mnom. Nakon pola godine pridružila mi se i supruga. Već krajem 90-ih imali smo prvog zaposlenika izvan obitelji, a zatim je nekako sve išlo spontano, uz puno truda i ulaganja. Od samih početaka cilj mi je bio razvijati i inovirati pčelarstvo u Hrvatskoj i mogu reći da smo u tome i uspjeli i dandanas uspijevamo. U ovih 25 godina puno smo toga unaprijedili u primarnom dijelu pčelarstva. Naime, naš je cilj bio povećati primarnu proizvodnju kroz broj pčelinjih zajednica koje su važne ne samo za pčelarstvo, već za prehrambeni lanac, ekološku ravnotežu te bioraznolikost u Hrvatskoj. Od kada postoji naša tvrtka broj pčelinjih zajednica povećao se za otprilike deset puta. Od samog početka geslo nam je „sve za pčelarstvo, sve od pčela“, i zbog toga smo puno ulagali u edukaciju pčelara, ali i stvaranje kulture pčelarstva u Hrvatskoj, od izdavanja stručne literature do postavljanja staklenih košnica za promatranje pčela u Tehnički muzej u Zagrebu i Zoološki vrt, kako bi djeca i najmlađi mogli učiti o pčelarstvu, ulozi pčela u prirodi i na kraju krajeva zdravstvenoj ulozi pčelinjih proizvoda. Moja je velika povlastica bila to da svoj hobi pretvorim u posao i zato mu i emotivno pristupam. Ponosan sam da razvoj hrvatskog pčelarstva već 25 godina koincidira s razvojem tvrtke PIP i u kvalitativnom i u kvantitativnom smislu. U cijelom tom razdoblju tvrtka je bilježila rast u realizaciji i kroz financijske pokazatelje, ali i rast u ulaganju u nove tehnologije, istraživanje i inovacije.

Rekao bih da je svaki poduzetnik u jednom segmentu i inovator jer poduzetništvo podrazumijeva traženje novih ideja i kreativnost u pronalaženju novih poslovnih mogućnosti i rješenja. Inovativno poduzetništvo sadrži čitav niz malih koraka i mjera koje su usustavljene u kontinuitetu u pristupu i organizaciji prema proizvodu od ulaska sirovine do finalnog proizvoda. Mi smo inovacije radili od onog primarnog dijela pčelarstva gdje smo nastojali najprije olakšati pčelarenje i omogućiti manje rada po jedinici proizvoda, stvarajući tako konkurentniji proizvod, pa sve do novih inovativnih proizvoda. Tako smo prvi u Europi još 1993. godine počeli raditi pakiranje meda prilagođeno ugostiteljstvu, tzv. folijsko pakiranje, i zahvaljujući tome stvorili višu kulturu konzumiranja meda u ugostiteljskim objektima. Danas to nastojimo učiniti i s našim coffeemedom s kojim želimo supstituirati potrošnju šećera kod kavopija. Svi znamo da je šećer jedno od četiri bijelih zla, a Hrvati kroz godinu samo u kavi popiju 170 šlepera šećera. Prvi smo proizveli propolis bez alkohola, kako bi on bio primjeren i za djecu, zatim prvi smo u Europi napravili pastile koje sadrže sva četiri pčelinja proizvoda, med, matičnu mliječ, propolis i pelud i to na visokotehnološki način koji onemogućava raslojavanje, a istovremeno u jednoj kapsuli ima sve najbolje karakteristike ovih tvari. Naša tvrtka danas ima više od 60 različitih proizvoda od čega polovica sadrži niz inovacija. Tako primjerice naša Farmakol linija proizvoda sadrži propolis bez alkohola te ljekovito bilje, a proizvodi su bez konzervansa što je također inovacija koju smo zaštitili patentnom zaštitom. Moram reći kako je taj inovativan pristup osobito izražen u proizvodnji čiji sam zagovornik. Smatram da upravo proizvodnja donosi veća znanja, potiče razvoj društva i stvara preduvjete za tehničku kulturu, za istraživanja, znanost. Da bi mnoge naše inovacije uspjele, da bi imale priznanje na tržištu, trebalo je i puno osmišljenih aktivnosti u stvaranju potražnje za tim inovativnim proizvodima.

Spomenuli ste patentnu zaštitu. Koliko je važno zaštiti inovaciju odnosno novi proizvod na tržištu?

Mi konkretno imamo pet proizvoda pod patentnom zaštitom. Prilikom odluke o patentnoj zaštiti treba dobro razmisliti i procijeniti isplati li se proizvod štititi. Ako proizvod nema potencijal da se komercijalizira i donese inovatoru financijsku korist, ne isplati se štititi, jer izaći će patentna zaštita, a onda svatko može vidjeti proces nastanka tog proizvoda i naravno, kopirati ga.

U inovatorskim krugovima spominje Vas se kao pozitivan primjer suradnje poduzetnika s akademskom zajednicom, što nije čest slučaj. Kako ste uspjeli uspostaviti tu suradnju?

Rekao bih da sam djelomično uspio, jer nisam uspio onoliko koliko sam želio i mislio da se može, a uspio sam jer sam bio uporan i jer sam uspio naći pojedince koji su se kroz nekakve ljudske, znanstvene i rekao bih čak i domoljubne kriterije odlučili za suradnju i njima sam iznimno zahvalan. Koristim prigodu da se zahvalim posebno Veterinarskom fakultetu, Farmaceutskom fakultetu, Agronomskom fakultetu i Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu i ljudima ondje od kojih sam puno naučio i koji su mi pomogli da stvorim kvalitetne proizvode, prilagođene novom vremenu i novim zahtjevima konzumenata. Međutim, objektivno gledano, situacija po tom pitanju je daleko od idealne. Moramo stvoriti klimu u kojoj je suradnja poduzetništva i akademske zajednice prirodna stvar. Moramo omogućiti sveučilišnim profesorima i znanstvenicima da se bave akademskim poduzetništvom, jer onda puno lakše mogu biti partneri realnom sektoru. Problem je što trenutno te poduzetničke klime u akademskim krugovima nema. S jedne strane profesori i znanstvenici ni na koji način nisu motivirani za rad s poduzetnicima, jer da bi imali svoj znanstveni status moraju se baviti nekim baznim projektima, a oni tehnologijski smatraju se nižerazrednima. S druge pak strane, većina fakulteta i znanstvenih institucija dobiva dovoljno sredstava iz proračuna i nemaju razloga ulaziti u rizik suradnje s poduzetništvom. Činjenica jest da u Americi čak 85 posto doktora znanosti radi u realnom sektoru, u Europi njih 50 posto, a u Hrvatskoj samo oko 15 posto. To govori koliko smo podcijenili tehnologijske projekte i znanje koje treba imati svoje mjesto u realnom sektoru.

Ivan Bračić

Kako biste ocijenili stanje inovatorstva u Hrvatskoj? Imaju li inovatori poticaja za rad?

Problem je što mi danas ni ne znamo tko okuplja inovatore u Hrvatskoj. Malo to radi ministarstvo poduzetništva, malo ministarstvo gospodarstva, pa malo ministarstvo znanosti. Mi moramo imati središte iz kojeg dolaze jasne i snažne smjernice za stvaranje inovacijske i poduzetničke klime s mjerljivim rezultatima. Moram tu pohvaliti Udrugu inovatora Hrvatske, Udrugu Vitezova hrvatskog inovatorstva i još nekoliko sličnih organizacija, koje se trude povezivati različite interesne skupine upravo s ciljem poticanja inovatorstva, no problem je što one u tome ostaju usamljene. Sada je aktualna inovacijska strategija. Sadržajno ona nije loša, no poznavajući sustav i institucije u Hrvatskoj, zapet ćemo u provedbi kao i uvijek. Nama ministarstva ne komuniciraju, niti međusobno, niti s nama inovatorima i poduzetnicima. Imamo u Hrvatskoj dovoljno znanja, ali rekao bih da nemamo kolektivne pameti i nedostaje nam nacionalne svijesti da kada Hrvatska proizvede dobar proizvod, da je to hrvatska kvaliteta i hrvatski ponos. Imao sam priliku biti na mnogim međunarodnim skupovima gdje su našim političarima govorili da možemo imati strategije, planove, projekte, ali da bez domoljublja nećemo uspjeti u njihovoj provedbi. S druge pak strane svaka se politička opcija ponaša kao da je svijet s njom počeo i nema kontinuiteta koji je nužan.

Prvih 25 godina je iza Vas. Koji su planovi za dalje?

Puno je znanja, truda i financija uloženo u ovih 25 godina našeg rada. Moram priznati da je ova kriza koja ne posustaje puno toga degradirala i zbog nje ćemo morati mijenjati neke naše planove. Po prvi puta ćemo morati u jednom dijelu smanjiti proizvodnju, no ipak u planu su i novi proizvodi. I dalje ćemo nastaviti, dakako koliko nam mogućnosti pružaju, ulagati u nova znanja, u istraživanje i inovacije jer su oni nužni za razvoj kako naše tvrtke tako i pčelarstva uopće. Mogu reći da idemo i dalje pod istim geslom, „sve za pčelarstvo, sve od pčela“ i dodatkom tom geslu, „između prehrane i farmaceutike“!